Biti ponekad sam je neophodno, ali usamljenost može biti opasna
Potrebno je da budemo sami, ali usamljenost predstavlja nešto sasvim drugačije. Nedostatak ljudskih odnosa može uzrokovati anksioznost, probleme sa samopouzdanjem i depresiju.
Iako broj stanovnika na Zemlji konstantno raste, problem osamljenosti postaje sve ozbiljniji na globalnom nivou. Prema izvještaju Nacionalne akademije nauka, inženjeringa i medicine Sjedinjenih Američkih Država (NASEM), više od trećine osoba starijih od 45 godina osjeća se usamljeno, dok se gotovo četvrtina onih starijih od 65 godina smatra društveno izolovanim.
Važno je naglasiti da usamljenost nije isto što i osamljenost – čak i u društvu porodice ili prijatelja možemo se osjećati beskrajno usamljeno. Štaviše, usamljenost može biti bolan problem u svim životnim dobima: ne samo kod starijih, već i kod mladih, koji se takođe mogu osjećati kao da nemaju stvarne, stabilne odnose. Iskustvo bliskih veza od suštinskog je značaja za svakog od nas.
Usamljenost povećava rizik od prijevremene smrti
Iako može pogoditi sve generacije, istina je da nedostatak odnosa najviše pogađa starije osobe. Razlozi za to su brojni – od hroničnih bolesti, gubitaka unutar porodice ili kruga prijatelja, pa sve do fizičkih problema poput oštećenja sluha, koje otežava punu komunikaciju s okolinom.
Usamljenost povećava rizik od prijevremene smrti na sličan način kao i svakodnevno pušenje 15 cigareta – pokazuje metaanaliza objavljena 2010. u časopisu PLOS Medicine. Kada tome dodamo cigarete koje se često koriste za ublažavanje usamljenosti, slika postaje još zabrinjavajuća.
Bolesti koje može uzrokovati usamljenost
Osamljenost nam je potrebna da zastanemo, napunimo baterije i povežemo se sa sobom. Nasuprot tome, usamljenost uništava. Negativno utiče na mentalne sposobnosti, povećava rizik od srčanih bolesti i moždanog udara te doprinosi razvoju anksioznosti i depresije.
Depresija, jedan od najčešćih mentalnih poremećaja, ozbiljno narušava kvalitet života i često ostaje neliječena zbog društvenih predrasuda. Ipak, uz pravovremenu i stručnu pomoć, depresija se može liječiti.
Kada se osjećamo usamljeno, može nam nedostajati snage da izađemo među ljude, iako bismo mogli uspostaviti kontakte s drugima. Gubimo interes za aktivnosti koje su nas ranije ispunjavale, a loše raspoloženje postaje dugotrajno.
Otvaranje prema drugima može se činiti kao sve veći izazov. Takođe, primjećuje se da su usamljeni ljudi često glasniji u društvu, smiju se pretjerano ili neprimjereno, što ih čini manje stabilnim u poređenju s ljudima koji nisu usamljeni. Fizički simptomi poput jakih glavobolja, nesanice i probavnih problema takođe ih mogu mučiti, a ovi simptomi često se povezuju i s blagim oblicima depresije.
Šta možemo učiniti?
Glavna razlika između osamljenosti i usamljenosti je u tome što trajanje osamljenosti sami biramo, a kada ona završi, imamo s kim podijeliti svoja iskustva. S druge strane, usamljenost nas može učiniti kao u „tihoj sobi“ bez eha, iz koje se možda nikada nećemo osloboditi.
Slična je razlika između tuge i depresije: tuga dolazi i prolazi, dok osjećaj bezvrijednosti i potištenosti, koji prati depresiju, traje nedjeljama ili mjesecima. Iako ovo stanje može biti izuzetno teško, dobra vijest je da se protiv njega može boriti. Uz podršku i stručnu pomoć, depresija je izlječiva.