dr Danijela Drašković Radojković: Dobri nalazi, a loše se osjećamo – šta nam organizam pokušava reći
Iako su nalazi dobri, mnogi se i dalje ne osjećaju dobro — šta nam organizam pokušava poručiti, objašnjava saradnica Poliklinike Rezidencija Zdravlja Kerber u Podgorici – DR DANIJELA DRAŠKOVIĆ RADOJKOVIĆ spec. interne medicine, subspec. endokrinologije i ljekar funkcionalne i integrativne medicine
Umor, nesanica i anksioznost često se javljaju mnogo prije dijagnoze, upozoravajući da tijelo već vodi svoju unutrašnju borbu.
Danas mnogi ljudi kažu: „Svi nalazi su mi dobri, ali se ne osjećam dobro.” Zašto je to postalo toliko često?
Danas je sve češća situacija da ljudi imaju uredne nalaze, a da se ipak ne osjećaju dobro, jer živimo u vremenu ogromnog fizičkog i mentalnog opterećenja. Organizam dugo pokušava da održava ravnotežu i tada često šalje prve signale kroz umor, pad energije, nesanicu, anksioznost, nadutost, hormonske disbalanse ili osjećaj da „nešto nije kako treba“. Međutim, standardne laboratorijske analize uglavnom registruju bolest tek kada ona već postane dovoljno izražena. Zato danas sve više govorimo o funkcionalnoj i integrativnoj medicini, koja ne posmatra samo laboratorijski nalaz, već cijelog čovjeka i njegove simptome. Cilj je da prepoznamo poremećaj u fazi kada organizam još uvijek pokušava da se izbori, odnosno prije nego što nastane hronična
bolest.
Šta zapravo znači integrativna medicina i po čemu se razlikuje od klasičnog pristupa liječenju?
Integrativna medicina je pristup liječenju koji ne posmatra pacijenta samo kroz dijagnozu ili simptom, već kao cjelovitu ličnost — uzimajući u obzir fizičko, psihološko, emocionalno stanje i životno okruženje čovjeka. Ona spaja dostignuća savremene, naučno zasnovane medicine s komplementarnim metodama koje mogu doprinijeti kvalitetu života, prevenciji i oporavku pacijenta. Za razliku od klasičnog pristupa, koji je često usmjeren na „gašenje“ simptoma i liječenje konkretne bolesti, integrativna medicina pokušava da otkrije i uzrok problema — kroz ishranu, stil života, nivo stresa, san, fizičku aktivnost i mentalno zdravlje. To ne znači odbacivanje klasične medicine, već njeno proširenje i personalizovaniji pristup pacijentu. U vremenu kada sve više ljudi traži ne samo
duži, već i kvalitetniji život, integrativna medicina postaje most između tehnologije, nauke i istinske brige o čovjeku.
Kako izgleda jedan pregled kada pacijentu pristupate iz ugla funkcionalne medicine?
Ljekar funckionalne medicine dugo razgovara s pacijentom i upravo zato pacijenti često kažu da se prvi put osjećaju istinski saslušano, a ne samo pregledano. Pregled u funkcionalnoj medicini mnogo je više od klasičnog pregleda i analize simptoma. Pacijent se posmatra kao cjelina, pa razgovor često obuhvata način ishrane, kvalitet sna, nivo stresa, fizičku aktivnost, emocije, porodične odnose i životne navike. Cilj nije samo otkriti „šta boli“, već i zašto je organizam izgubio
ravnotežu. Nakon detaljne anamneze i specifičnih laboratorijskih analiza, traže se slabe tačke organizma i mogući uzroci problema, kako bi terapija bila što preciznija i personalizovanija.
Koliko su emocije i potisnuti stres povezani s poremećajima hormona, metabolizmom i procesom starenja?
Danas je veza između emocija i fizičkog zdravlja neupitna. Dugotrajan stres i potisnute emocije utiču na hormone, metabolizam, imunitet i proces starenja. Hronični stres povećava nivo kortizola, remeti san, usporava regeneraciju organizma i može dovesti do hormonalnog disbalansa, pada
energije i različitih zdravstvenih tegoba. Tijelo troši ogromnu energiju održavajući privid ravnoteže, što dugoročno iscrpljuje organizam i ubrzava starenje.
Da li je hroničan umor postao „normalno stanje” modernog čovjeka?
Hronični umor postao je čest pratilac modernog života, toliko da ga mnogi smatraju normalnim. Ipak, stalna iscrpljenost nije nešto što treba prihvatiti kao uobičajeno, već signal mogućeg disbalansa u organizmu. Ona nije dijagnoza, već simptom koji može ukazivati na hormonske, metaboličke, nutritivne ili postvirusne poremećaje, zbog čega je važno na vrijeme potražiti uzrok.
Koji su to prvi signali koje tijelo šalje kada je organizam u disbalansu, a koje ljudi najčešće ignorišu?
Tegobe s varenjem, kao što su nadutost, gasovi, nesvarena hrana, zatvor ili česte tečne stolice, umor, malaksalost, zamor, bezvoljnost, alergijske reakcije po koži, glavobolje ili česte prehlade, mogu biti prvi alarm da se nešto dešava u organizmu. Zato je neophodno ispitati pacijenta za
sve tegobe, kako funckionišu svi organi i iz toga, određenim metodama pronaći uzrok nastanka svih tegoba.
Danas se sve više pominje hronična inflamacija kao „tihi uzrok” mnogih bolesti. Šta to konkretno znači?
Inflamacija je prirodan zaštitni odgovor organizma na infekcije, povrede ili toksine. Problem nastaje kada tijelo ostane u stalnom, tihom stanju „uzbune“. Takva hronična upala često nema jasne simptome, ali vremenom remeti hormone i metabolizam, ubrzava starenje i povećava rizik od brojnih hroničnih bolesti. Zato se danas sve više govori o tome da zdravlje ne počinje tek kada liječimo bolest, već mnogo ranije — prepoznavanjem tihih procesa koji godinama mogu postojati
u organizmu prije nego što se pojavi ozbiljan problem.
Da li tijelo zaista „pamti” sve što prolazimo?
Na mnogo načina — da. Tijelo pamti kroz nervni sistem, hormone, mišiće i fascije koje povezuju cijeli organizam. Svaki dugotrajan stres, potisnuta emocija ili težak životni period ostavlja trag, ne samo psihološki već i fizički. Zato često možemo prepoznati nečije stanje i bez riječi — stres se vidi kroz napetost tijela, umor u pogledu, disanje ili držanje. Kada čovjek dugo nosi emocionalni teret, tijelo se prilagođava tom stanju, kao da ga „ugrađuje“ u sebe.
Žene često osjete velike promjene u periodu perimenopauze i menopauze. Šta je ono što im najčešće nedostaje — terapija, razumijevanje ili podrška?
Najčešće — razumijevanje. Mnoge žene godinama osjećaju promjene, a da im niko jasno ne objasni šta se zapravo dešava u njihovom tijelu. Perimenopauza i menopauza nijesu samo hormonalna promjena, već period u kojem se mijenja čitav organizam — energija, san, raspoloženje, metabolizam, odnos prema stresu, pa čak i osjećaj sopstvenog identiteta.
Pad estrogena i progesterona može uticati na umor, nesanicu, anksioznost, dobijanje kilograma i osjetljiviji odgovor na stres. Zato ženama često nije potrebna samo terapija, već osjećaj da su viđene, saslušane i shvaćene bez umanjivanja njihovih simptoma.
Kada žena razumije šta joj se dešava i dobije adekvatnu podršku — kroz razgovor, promjenu životnih navika, personalizovan pristup i po potrebi terapiju — ovaj period ne mora biti doživljen kao „kraj mladosti“ već kao nova faza života u kojoj može da upozna sebe na potpuno drugačiji način.
Koje navike najviše ubrzavaju starenje organizma?
Najveći neprijatelji zdravog starenja su hronični stres, loša ishrana, manjak sna i fizičke aktivnosti. Organizam posebno ubrzano „stari“ kada je stalno izložen šećeru, prerađenoj hrani, toksinima, sjedilačkom načinu života i emocionalnom iscrpljivanju.
Šta je za Vas „dobro starenje”?
Dobro starenje za mene ne znači borbu protiv godina, već očuvanje kvaliteta života. Cilj nije
izgledati vječno mlado, već imati energiju, mentalnu jasnoću, vitalnost i dobro se osjećati u sopstvenoj koži. Suština zdravog starenja je očuvati tijelo i duh, uz što bolji kvalitet života u godinama koje dolaze.
Često govorite o sposobnosti organizma da se regeneriše. Šta je neophodno da bi organizam ušao u proces regeneracije?
Organizam ima prirodnu sposobnost regeneracije, ali problem je što većina ljudi danas živi u stanju stalnog stresa i iscrpljenosti, gdje tijelo više „preživljava“ nego što se obnavlja. Da bi regeneracija uopšte mogla da se pokrene, organizmu su potrebni osnovni uslovi — kvalitetan san, balansirana ishrana, hormonska ravnoteža, kretanje, miran nervni sistem i vrijeme za oporavak.
Kada se uklone prepreke oporavku, tijelo često reaguje brže i dublje nego što očekujemo. To znači da uz zdrav način ishrane, dobar san, dovoljnu fizičku aktivnost i korekciju svih onih parametara koji nedostaju organizmu (antioksidansi, kolagen, detoksikacija, NMN) možemo stvoriti uslove da organizam bude zdrav i da na taj način usporimo starenje.
Može li promjena načina života uticati čak i na autoimune i hronične bolesti?
Apsolutno. Promjena načina života može imati snažan uticaj, ne samo u prevenciji, već i na tok autoimunih i hroničnih oboljenja. Medicina životnog stila zasniva se na šest ključnih stubova koji podržavaju prirodne mehanizme regeneracije i ravnoteže organizma: Pravilna ishrana – (antiinflamatorna i nutritivno bogata hrana), redovna fizička aktivnost (prilagođena nivou i stanju organizma), pravilna higijena spavanja (podrška regeneraciji organizma), upravljanje stresom (tehnike relaksacije, disanja, postavljanje granica, razne tehnike ličnog rasta i razvoja), zdravi odnosi i okruženje (podrška, komunikacija, balans između privatnog i poslovnog života) i detoksikacija tijela i životnog prostora (low-tox pristup zdravlju kroz izbor hrane, kozmetike, sredstava za čišćenje bez štetnih sastojaka).
Da li ste u svom radu imali trenutak koji Vam je promijenio pogled na medicinu?
Odlazak u Japan 2018. godine je doveo kod mene do odluke da napustim sve sisteme u kojima sam radila i da započnem da stvaram svoj sistem rada. Ono što me je fasciniralo jeste odnos japanskih doktora prema pacijentima. Tu je primarno stvar povjerenja, stvara se odnos dva partnera, koji uzajamno rade na poboljšanju zdravlja. Ta veza između tijela, duše i duha je ono što je neophodno za razumijevanje stanja organizma kao i činjenica da je bolest samo znak da je životni pravac pogrešan.
Upravo je to momenat kada sam shvatila da mogu integrisati moje znanje medicine kao i duhovnih energetskih tehnika u jednu cjelinu, koja mi može pomoći da tako sagledam svakog pacijenta koji dođe za pomoć kod mene.
Šta biste voljeli da ljudi počnu da slušaju — a što im tijelo već dugo govori?
Svaki simptom se javlja s razlogom. Svaka tegoba je tegoba duše, koja traži pozornost čovjeka na neki nesklad u tijelu. Čovjek treba da zastane i zapita se šta bi to moglo da bude i kolika je njegova
odgovornost u tome. Od potisnutih emocija i nezdravih životnih navika ne možemo da očekujemo boljitak već to treba sagledati kao izazov na kojem treba raditi.
Kada biste mogli da pošaljete jednu poruku savremenom čovjeku koji živi brzo i pod stresom — šta biste mu rekli?
U vremenu brzine, pritisaka i stalnih obaveza, sjeti se da nijesi mašina. Tvoje tijelo i um traže predah. Briga o sebi nije luksuz, već neophodnost. Ako se ne zaustaviš sam, stres će te zaustaviti.
