Probiotici, prebiotici i sinbiotici: U čemu je razlika
U ovom članku skrenućemo vam pažnju na to koliko su važni probiotici, i po čemu se razlikuju od prebiotika i sinbiotika.
U ljudskom organizmu živi ogroman broj bakterija koje aktivno učestvuju u njegovom funkcionisanju. Njihova količina može se mjeriti čak u litrima ili kilogramima: na primjer, u organizmu prosječnog muškarca nalazi se oko tri litra žive bakterijske mase.
Među njima postoje dobre, manje dobre i loše bakterije. Međutim, danas ćemo govoriti upravo o dobrim bakterijama. Šta sve mogu dobre bakterije:
- Pomoć u varenju hrane: One pomažu enzimima za varenje u razgradnji hrane koju unosimo, kako bi se ona pravilno apsorbovala.
- Antivirusna zaštita: Bakterijska flora crijeva ima sposobnost proizvodnje antitijela koja djeluju protiv velikog broja različitih virusa.
- Sinteza vitamina: Mikroflora crijeva učestvuje u sintezi određenih vitamina, posebno vitamina B grupe. Takođe, odlično sintetiše vitamin K.
- Apsorpcija kalcijuma i gvožđa: Dobre bakterije pomažu apsorpciju kalcijuma, što je izuzetno važno, prije svega, za kosti, ali i u procesu apsorpcije gvožđa. Naš organizam ima prirodnu sklonost ka slaboj apsorpciji gvožđa, ali mikroflora radi na tome da pomogne organizmu u tom procesu.
- Barijerna funkcija crijevne mikroflore: Normalna mikroflora stvara zaštitni sloj unutar crijeva, propuštajući samo korisne supstance i sprječavajući prolazak štetnih. Takođe, razgrađuje i uništava toksine koje proizvode loše bakterije.
Ovo su samo osnovne i najjednostavnije funkcije koje dobre bakterije obavljaju, ali one zapravo imaju mnogo širu ulogu.
Za otkriće funkcija crijevne mikroflore (tzv. fagocitarnu teoriju), istaknuti ruski biolog I.I. Mečnikov dobio je Nobelovu nagradu 1908. godine. U to vrijeme ovo je bilo revolucionarno otkriće koje je objasnilo mnoge procese, ne samo u probavnom sistemu, već i u svim ostalim organima i sistemima, uključujući imunološki sistem.
Probiotici: „Usadjena“ mikroflora
Probiotici sadrže mikrofloru koja se nalazi u „uspavanom“ stanju i aktivira se samo u slučaju kada bakterijski balans u crijevima postane narušen. Svaki organizam održava sopstvenu ravnotežu u zavisnosti od unutrašnjih (opšte stanje imuniteta, stanje probavnog sistema, količina želudačne kiseline, pokretljivost crijeva) i spoljašnjih faktora (ishrana, nepravilna upotreba antibiotika).
Probiotici sadrže korisne bakterije koje mogu pomoći u obnavljanju balansa mikroflore ako je dio nje uništen. Ipak, ne preporučuje se samostalno biranje probiotika metodom pokušaja i pogreške – bolje je posavjetovati se s ljekarom. On će otkriti uzrok disbalansa mikroflore, jer bez identifikacije problema, terapija probioticima može trajati unedogled, bez ikakvog efekta.
Ljekar će procijeniti više faktora koje laici teško mogu analizirati: starost pacijenta, njegove prehrambene navike, kao i pravi uzrok narušene mikroflore. Tako se u zavisnosti od potrebe, pojedinim pacijentima prepisuju probiotici s prevashodnom laktobakterijskom florom, drugima s bifidobakterijama, dok trećima može biti potrebna kombinacija s određenim gljivicama i drugim komponentama.
Prebiotici: Osnova za rast
Prebiotici predstavljaju „tlo“ na kojem rastu korisne bakterije. Čak i nakon najagresivnijih uticaja na crijevnu mikrofloru, „rezervne“ korisne bakterije ostaju u organizmu. Međutim, ovim bakterijama je potrebna pomoć da obnove svoje snage, a tu ulogu preuzimaju prebiotici. Oni sadrže vlakna i komponente koje pomažu bakterijama da rastu.
Glavni element prebiotika su oligosaharidi – supstance koje crijeva ne apsorbuju, ali koje bakterijama služe kao odlična hrana. Pored oligosaharida, za rast bakterija su potrebne aminokisjeline i drugi elementi, što znači da je pravilna ishrana ključna u periodu obnavljanja mikroflore. Osnovna pravila takve ishrane su:
- Jedite manje obroke, ali češće (do 5 puta dnevno u jednakim intervalima od 2,5–3 sata).
- Hrana treba da bude kuvana, na pari ili dinstana, s visokim sadržajem vlakana (biljnog porijekla).
- Konzumirajte ugljene hidrate iz integralnih žitarica (hleb od mekinja, tjestenine od integralnog brašna i sl.).
Sinbiotici: Sve u jednom
Sinbiotici istovremeno sadrže probiotike i prebiotike (i bakterije i podlogu za njihov rast). Kada sinbiotici uđu u organizam, proces razmnožavanja korisnih bakterija odmah počinje. Međutim, i pored idealnog balansa koji sinbiotici nude, njihovu upotrebu treba uskladiti s ljekarom.
Najefikasniji sinbiotici su preparati posljednje generacije, jer oni prolaze kroz želudačnu kisjelinu bez oštećenja i uspješno kolonizuju crijeva. Stariji preparati ne mogu postići takav efekat.
Ishrana takođe ima značajan uticaj na to kako će se mikroorganizmi adaptirati u organizmu. Što je više brze hrane i nezdravih namirnica u vašoj ishrani, to je manja efikasnost terapije. Takođe, zapamtite da jogurti iz prodavnica često sadrže šećer, vještačke arome i boje, koje negativno utiču na bakterije. Pored toga, većina takvih proizvoda ne može dostaviti korisne bakterije do crijeva, jer one stradaju u želudačnoj kisjelini.
Kada i kako se koriste probiotici?
Mnogi ljekari savjetuju uzimanje probiotika odmah nakon terapije antibioticima, smatrajući da je pokušaj obnove bakterija tokom uzimanja antibiotika besmislen. Međutim, neki ljekari preporučuju svojim pacijentima da probiotike uzimaju istovremeno s antibioticima. Razlog je sljedeći: kada završite terapiju antibioticima i njihova koncentracija u organizmu opadne, zahvaljujući prisustvu probiotika, mikroflora će odmah početi da se obnavlja. Na taj način izbjegava se „praznina“ između dva ciklusa liječenja, kada antibiotici više ne djeluju, a probiotici još nijesu započeli svoju funkciju.