Jasenka Lalović: Pisanje je vid oslobađanja

Jasenka Lalović: Pisanje je vid oslobađanja

Autorka književne trilogije „Brda od pelina“ Jasenka Lalović obradovala je publiku novim romanom ‘‘Bastadur‘‘.

Poznatu književnicu život je iz rodnog Bara odveo u Beograd, a književnost joj je otvorila paralelne univerzume u kojima se stvaraoci izmještaju, kreiraju svijet po mjeri sopstvenih očekivanja, izdržljivosti i emocija.

Da li bavljenje književnošću može uticati da čovjek stekne stabilnost i mir?

Kad se bavite poslom koji volite i kroz koji afirmišete svoje biće, na najboljem ste putu da izgradite unutrašnji mir. Književnost otvara paralelne univerzume u kojima se stvaraoci izmještaju, kreiraju svijet po mjeri sopstvenih očekivanja, izdržljivosti i emocija.

To je ponekad bijeg od stvarnosti, češće traganje za sobom i odgovorima. Suštinski, svaka kreativnost je konstruktivna, samim tim usmjerena ka unutrašnjem balansu i miru.

Savremeni književnik, da bi uspješno prezentovao svoje djelo, koje mora još vještine, sposobnosti da ima?

Kao u svakoj umjetnosti, književnik mora biti brzomisleć, analitičan, gladan istraživanja, spreman na hrabru riječ i nepodilaženje bilo čijim ukusima. Mora da slijedi svoju emociju i da je nekompromisno čuva od svakog patvorenja.

Kako glasi vaša definicija uspjeha?

Uspjeh je relativan pojam i mnogi ga vezuju za popularnost. Po meni, za valorizovanje nekog djela, nužno je da ono prođe kroz filter vremena. Živimo u doba hiperprodukcije koja je neanalitična, neselektivna i površna, što za posljedicu ima ljudsku plitkoumnost, bez osvrta na ono suštinsko. Uspjeh je kad prepoznajemo te zamke i u svemu što radimo damo najbolju verziju sebe. Tako rastemo.

Šta vam je donijelo pisanje?

Pisanje je vid oslobađanja. Kroz pisanu riječ suočila sam se sa sobom, s onim što sam uradila, ali i onim što sam uporno ostavljala po strani, vjerujući da za to još uvijek ima vremena. Nažalost, godine su neumoljive i kad prekoračite na drugu polovinu života, počnete da se prisjećate svega što ste nekada, kao mlada osoba, zaista htjeli i iz nekih razloga od toga odustali.

U pisanju sam pronašla zaboravljenu sebe, ujedno, time godinama koje dolaze, podarila sam nov smisao, neka nova očekivanja i radovanja. Važno je da osmislimo svaki naš dan i da se radujemo onome što dolazi, bez obzira u kojem smo životnom dobu.

Koliko su vas lično mijenjala djela koja ste pisali i na koji način?

Suštinski me nijesu značajno promijenila, ali sam uspjela da pronađem nova zadovoljstva, motive i izazove, posebno što sam na tom putu upoznala mnoge drage ljude. U tome je najveća promjena u odnosu na moj život od ranije.

Za sve što sam napisala, dobila sam mnogo ljubavi, bezrezervnu podršku i riječi zahvalnosti. Interakcija s ljudima otvara mi nove vidike i daje podsticaj za dalje. Duboko osjećam snagu njihove dobrote i njenu ljekovitost, na čemu sam neizmjerno zahvalna.

Šta vam je bilo najteže da savladate, u poslu i u privatnom životu?

Najteže sam se nosila sa gubicima. Trebalo je dosta vremena da naučim da se izborim sa onim nikad više. Sa druge strane, trudim se da budem predana u poslu, da budem odan prijatelj i iskren sagovornik.

Teško mi pada neiskrenost, neodgovornost. neposvećenost… Vremenom sam uspjela da se oslobodim tog pritiska očekivanja, Tek tada shvatimo da ključ za sve što proživljavamo, bez obzira na okolnosti koje od nas ne zavise, ipak je unutar našeg bića.

Svako od nas dobije dio duži na toj pravi vremena i čini se da je čitav život borba da se što snažnije na njoj urežemo zarezima koji će o nama svjedočiti. Život je izazov

SAVJETI ZA ČITATELJKE LJ&Z

Šta je vaša pokretačka snaga?

Pokretačku snagu pronalazim u porodici, bliskim ljudima, svemu što me raduje i ispunjava. Pronalazim je u malim stvarima, usputnim ljudima… Za razliku od inspiracije koja je poput iskre, obuzme u trenutku, oduševi, budi maštovitost, pokretačka snaga sve to uobliči i privodi kraju. Trudim se da prepoznam tu iskru inspiracije. Za sada imam volje i snage da je pretočim u pisanu riječ.

Kada biste morali da birate da ostavite trag u svojoj profesiji, šta bi to bilo?

Birala bih da to bude trag u vremenu u kome će ostati zapis. Svako od nas dobije dio duži na toj pravi vremena i čini se da je čitav život borba da se što snažnije na njoj urežemo zarezima koji će o nama svjedočiti. Ž

ivot je izazov. U njemu se dese mnogi obrti koji nas izmjeste, pokolebaju, dovedu do sumnje i osjećaja poraza. Upravo u tim trenucima, čovjek je suočava sa sobom, tada počinje njegova borba da preživi i opstane.

Ono što ga pokrene da udahne punim plućima, zapravo je prkos kojim se život živi u inat svim njegovim zamkama. Iz tog udaha kreće volja, želja da se nadživi život i ostavi trag mimo onog što je urezano na pravi života. Kad nadmudrimo život, onda se traje i mimo njegovih zareza. Najvažnije je da za života pretekne čovjek u čovjeku.

Razgovarala: Marina Strugar

Objavljeno u magazinu “Ljepota&Zdravlje“ br. 154, decembar 2023/januar 2024.