Zašto uvijek biramo pogrešne partnere: psihologija poznatih obrazaca u ljubavi

Zašto uvijek biramo pogrešne partnere

Zašto nas privlače emotivno nedostupni partneri i zašto stabilna ljubav ponekad djeluje dosadno? Otkrivamo psihološke obrasce koji utiču na naše izbore u odnosima.

Nije uvijek riječ o lošoj sreći u ljubavi. Ponekad nas upravo ono što nam djeluje poznato, intenzivno i neodoljivo vraća starim emotivnim obrascima — čak i kada znamo da nam ne donose mir.

Zašto se iznova vraćamo istom tipu ljudi?

Nakon svakog razočaranja često sebi obećamo da više nećemo birati hladne, nedostupne ili nepouzdane partnere. Ipak, nakon izvjesnog vremena, ponovo se nađemo u odnosu koji nosi gotovo isti emotivni potpis.

To ne mora značiti da nemamo kriterijume, niti da svjesno biramo komplikovane odnose. Mnogo češće, naši izbori u ljubavi nijesu vođeni samo razumom, interesovanjima ili životnim vrijednostima. Iza privlačnosti često stoje dublji, automatski obrasci koje smo usvojili mnogo prije nego što smo počeli da gradimo prve veze.

Privlači nas ono što nam je poznato, ne nužno ono što je dobro za nas

Od ranog djetinjstva oblikujemo predstavu o tome kako izgledaju ljubav, bliskost i emotivna sigurnost. Prve lekcije o odnosima dobijamo u porodici: posmatrajući kako se pokazuje nježnost, kako se razgovara o osjećanjima, kako se rješavaju konflikti i koliko je pažnja dostupna.

Ako je porodično okruženje bilo toplo, stabilno i sigurno, lakše je kasnije graditi odnose zasnovane na povjerenju. Međutim, ako je ljubav djelovala kao nešto što se mora zaslužiti, ako je pažnja bila rijetka ili je emotivna distanca bila uobičajena, takav obrazac može postati poznat teren.

Psiha često bira poznato, čak i kada poznato nije nježno ni sigurno. Ne zato što tražimo patnju, već zato što se lakše krećemo kroz scenarije koje već razumijemo.

Kada mir djeluje manje uzbudljivo od haosa

Postoji razlog zbog kojeg nekima stabilan, pažljiv i pouzdan partner može djelovati „previše mirno“. Ako je ljubav ranije bila povezana sa neizvjesnošću, čekanjem poruke, promjenama raspoloženja ili potrebom da se nečija pažnja stalno osvaja, smiren odnos može izgledati kao da mu nedostaje strast.

U stvarnosti, ono što nazivamo „iskrom“ ponekad nije kompatibilnost, već navika na emotivnu napetost. Anksioznost se može zamijeniti za zaljubljenost, a potreba da stalno dokazujemo svoju vrijednost za duboku povezanost.

Intenzitet nije isto što i intimnost. Ljubav koja donosi mir ne mora biti manje snažna — samo ne traži da stalno budemo na oprezu.

Zašto nas nepredvidivost toliko veže

Mozak snažno reaguje na neizvjesnost. Kada partner povremeno pokazuje pažnju, a zatim se povuče, svaki novi znak bliskosti može djelovati kao nagrada. U tom procesu aktivira se dopaminski sistem, povezan sa iščekivanjem zadovoljstva i osjećajem nagrade.

Zbog toga nepredvidivi odnosi mogu izazvati posebno snažnu emotivnu uključenost. Što je manje stabilnosti, to je više iščekivanja; što je više iščekivanja, to odnos može djelovati važnije.

Tako se stvara začarani krug u kojem stres počinjemo da doživljavamo kao strast. Međutim, odnos koji nas stalno iscrpljuje rijetko može postati prostor u kojem se osjećamo sigurno i viđeno.

Samopouzdanje određuje granice koje postavljamo

Na izbor partnera utiče i način na koji doživljavamo sopstvenu vrijednost. Kada sumnjamo u sebe, lakše pristajemo na minimum: povremenu pažnju, nejasne namjere, emotivnu zatvorenost ili odnos u kojem se stalno prilagođavamo.

Neko ostaje uz osobu koja nije spremna na bliskost. Neko opravdava ravnodušnost. Neko vjeruje da će, uz dovoljno strpljenja, ljubav ipak doći.

Iza toga se često krije strah od samoće i uvjerenje da je „bolje imati bilo kakav odnos nego biti sam“. Ali upravo takav stav može nas zadržati u pričama koje su prestale da imaju nježnost, uzajamnost i poštovanje.

Kako prepoznati obrazac prije nego što postane još jedna priča

Promjena počinje onda kada prestanemo da posmatramo svaku novu vezu kao izolovan slučaj i počnemo da primjećujemo ono što se ponavlja.

Vrijedi se zapitati:

• Kakvi me ljudi najčešće privlače?
• Šta je zajedničko mojim prethodnim odnosima?
• Kako se osjećam na početku veze — mirno, sigurno i radoznalo ili napeto, nesigurno i opsjednuto?
• Da li me privlači osoba ili osjećaj koji pokušavam da ponovo doživim?

Odgovori mogu otkriti obrasce koji su dugo ostajali nevidljivi.

Ljubav ne bi trebalo da bude test izdržljivosti

Prepoznati poznato i izabrati ono što nam zaista odgovara dvije su različite stvari. Nije svaka snažna reakcija znak da je neko „taj“. Ponekad je to samo stari emotivni obrazac koji je ponovo aktiviran.

Zdrava bliskost počiva na poštovanju, pouzdanosti, emotivnoj otvorenosti i uzajamnosti. Rad na samopouzdanju, jasnijim granicama i, kada je potrebno, razgovor sa stručnjakom mogu pomoći da se prekine krug odnosa koji se ponavljaju.

Jer najljepša ljubavna priča nije ona koja nas stalno drži u neizvjesnosti, već ona u kojoj ne moramo da se borimo za osnovnu pažnju, sigurnost i mjesto pored nekoga.