dr Abazović Džihan: Živjeti duže ili živjeti bolje? Odgovor daje regenerativna medicina
Regenerativna medicina otvara novo poglavlje u savremenom liječenju, usmjeravajući fokus sa saniranja bolesti na obnovu i očuvanje funkcije cijelog organizma, a o njenom značaju i konceptu londževitija razgovarali smo sa doktorom dr Džihanom Abazovićem.
Recite nam nešto više o regenerativnoj medicini i londževitiju o kom imamo priliku da čujemo sve češće u poslednje vrijeme?
Regenerativna medicina predstavlja promjenu paradigme – više ne pokušavamo samo da „saniramo kvar“, već da obnovimo funkciju tkiva i organa. Fokus je na biološkom potencijalu organizma, odnosno na tome kako da ga aktiviramo i usmjerimo.
Londževiti je logičan nastavak tog pristupa. Ne radi se samo o dužini života, već o očuvanju funkcionalnosti da mozak, mišići i metabolizam ostanu u „radnom režimu“ što je duže moguće. U praksi, to znači da starost više ne posmatramo kao nagli pad, već kao proces kojim se može upravljati.
Kao predsednik Globalne regenerativne akademije, kako vidite ulogu tehnologije u transformaciji medicine?
Kao organizacija koja se bavi implementacijom regenerativne medicine, ćelijskih i subćelijskih terapija, mi u Globalnoj Regenerativnoj Akademiji vidimo tehnologiju kao alat koji omogućava da inovacije zaista dođu do pacijenata.
Najveći problem medicine danas nije nedostatak znanja, već spora primjena tog znanja. Tehnologija pomaže da standardizujemo procedure, pratimo ishode i povežemo centre širom svijeta. Time medicina postaje preciznija, ali i dostupnija.
dr Džihan Abazović
Šta je koncept „Digitalnih blizanaca“ (Digital Twins) o kom govorite i kako on može direktno spasiti živote u kliničkoj praksi?
Digitalni blizanac je personalizovani model pacijenta koji objedinjuje različite slojeve podataka – od biologije do ponašanja. Suština nije u tehnologiji, već u odluci: dobijate mogućnost da unaprijed sagledate posljedice određene terapije ili progresije bolesti.
U hitnoj ili kompleksnoj medicini to znači brže i sigurnije odluke. Umjesto da reagujemo na posljedicu, mi testiramo scenarije i biramo najbolji pristup prije nego što ga primijenimo.
Koja je granica između klasičnog liječenja i budućnosti? Kako će pacijent za 10 godina osjetiti benefite promjena koje se dešavaju u medicinsko-tehnološkom polju?
Granica će postati manje vidljiva jer će se sistemi nadograđivati, a ne zamjenjivati. Klasično liječenje ostaje osnova, ali će biti podržano kontinuiranim uvidom u stanje organizma.
Pacijent će za deset godina imati osjećaj „stalnog nadzora nad zdravljem“, ali bez opterećenja. Platforme poput Norphex će analizirati promjene u pozadini i reagovati prije nego što se problem manifestuje. To znači da će se mnoge bolesti „presjeći“ u početnoj fazi ili čak izbjeći.
Koliko je za razvoj regenerativne medicine bitna regionalna saradnja u okviru Adria regiona, a koliko globalni domet koji vaša akademija zastupa?
Regionalni nivo je ključan za implementaciju – tu se rješavaju regulatorna pitanja, edukacija kadra i svakodnevna praksa. Ako sistem funkcioniše lokalno, može se skalirati.
Globalni nivo donosi validaciju i inovaciju. Kao organizacija koja implementira regenerativnu medicinu i ćelijske terapije, mi povezujemo centre kako bi standard bio isti, bez obzira gdje se terapija primjenjuje. To je jedini način da ova oblast postane održiva i ozbiljna.
Šta je bio najveći izazov u integraciji AI algoritama sa medicinskim uređajima da bi oni dobili povjerenje ljekara, a ne samo korisnika?
Najveći izazov je bio prevesti kompleksne algoritme na jezik medicine. Ljekar mora da razumije zašto je nešto preporučeno, a ne samo da vidi rezultat.
Zato je fokus bio na validaciji kroz kliničke podatke i jasnoj interpretaciji. Kada AI počne da potvrđuje ono što ljekar već intuitivno prepoznaje – tada nastaje povjerenje.
Kako Norphex platforma koristi prediktivnu analitiku za rano otkrivanje stanja koja su ranije bila nevidljiva do same pojave simptoma?
Prediktivna analitika se zasniva na prepoznavanju odstupanja, a ne samo ekstremnih vrijednosti. Male promjene u biomarkerima, koje pojedinačno ne znače mnogo, u kombinaciji mogu ukazivati na rani poremećaj. Norphex koristi upravo takve modele – posmatra trendove i dinamiku, a ne samo trenutni nalaz. To omogućava da se reaguje u fazi kada pacijent još uvijek nema nikakve simptome, što potpuno mijenja tok bolesti.
Šta ljudi mogu da rade sami kako bi produžili životni vijek?
Najveći uticaj imaju jednostavne stvari koje se često zanemaruju. Stabilan ritam sna, kontrolisana ishrana i redovno kretanje imaju veći efekat nego većina kompleksnih intervencija. Takođe, važno je razumjeti sopstveno tijelo – pratiti osnovne parametre i reagovati na vrijeme. Dugovječnost nije rezultat jedne odluke, već kontinuiteta malih, pravilnih izbora koji se akumuliraju tokom godina.
Krećemo se ka medicini koja nije vezana za bolnički krevet, već za svakodnevni život. Ideja nije da produžimo godine bez kvaliteta, već da produžimo period aktivnog i ispunjenog života – da ljudi ostanu pokretni, samostalni i zadovoljni što duže. To je suština moderne dugovječnosti.
Tekst: Extraterrestre