Zašto ne treba potiskivati ljutnju?

by | 21.11.2024
Zašto ne treba potiskivati ljutnju; ilustracija ženske oobe kuju je preplavio bijes Zašto ne treba potiskivati ljutnju?

Svi i osećamo bes i ljutnju, ali se razlikujemo po tome kako ih izražavamo. U ovom članku govorimo otome zašto ne treba potiskivati ljutnju i kako je izraziti na pravi način.

 

Problema nam ne fali. Neki od nas lako planu, neki ćute i potiskuju svoje emocije – ali svi mi osjećamo ljutnju. I svi smo pod stresom. Dr Kristin Smit, profesorica psihologije, kaže da smo svi „pod tolikim pritiskom, da je bijes potpuno normalna i očekivana reakcija“. A kad smo pod konstatnim stresom, postajemo jako iscrpljeni, lako gubimo kontrolu i planemo. A to nije dobro, jer često iskaljujemo bijes na nekom ko nije ni kriv ni dužan.

Zašto ne treba potiskivati ljutnju i šta kad se osjećate loše zbog toga što ste ljuti

Da, znamo da je ljutnja potpuno prirodna poajava, ali često se ne osjećamo dobro ako dozvolimo sebi da je otvoreno iskažemo. I mnogi osjećaju stid zato što su bijesni. Društveno je nametnuto da treba uvijek da budemo fini i ljubazni (naročito žene), i ne gleda se blagonaklono na „emocionalne izlive“. Istraživanja pokazuju da se žene negativnije procenjuju nego muškarci zbog izražavanja bijesa.

„Ljudi će, namjerno ili nenamjerno, prestati da izražavaju emocije jer to nije društveno prihvatljivo“, kaže dr Rajan Martin, autor knjige Why We Get Mad: How to Use Your Anger for Positive Change. Potisnuta ljutnja može se pretvoriti u ruminaciju, kaže dr Smit, a ona je povezana s  depresijom i anksioznošću. „Ako nekome stalno šaljete poruke da je ljutiti se loše, ta osoba će na kraju početi da potiskuje svoje emocije“, kaže dr Martin. Insistiranje na „nijesam ljut/a“, kada imate sve razloge da to budete, postaje podrazumijevano.

Kako bijes utiče na tijelo

Istraživanja su pokazala da je bijes povezan s gomilom zdravstvenih stanja. Postoji jaka povezanost između loše upravljanog bijesa i srčanih bolesti. Studija je pokazala da je sklonost bijesu nezavisni faktor rizika za srčane bolesti. A istraživači sa Harvarda otkrili su da ljudi koji su često bili eksplozivno ljuti imaju oko pet puta veće šanse da dožive srčani udar nakon izliva bijesa (rizik od moždanog udara se više nego utrostručio).

Niko ne kaže da bijes izaziva srčani udar, naravno, ali periodi bijesa ili anksioznosti mogu da vas dovedu u režim „bori se ili bježi“. A to dovodi do niza efekata koji uključuju viši krvni pritisak, sužavanje krvnih sudova i povećano zgrušavanje krvi. Režim „bori se ili bježi“ takođe zateže mišiće, kaž dr Martin, što dovodi do pojave hroničnog bola i glavobolje usled napetosti.

Neka istraživanja su čak otkrila da bijes može igrati ulogu u razvoju dijabetesa tipa 2. Pored toga, smatra se da je mnoštvo psiholoških stanja – anksioznost, depresija i poremećaji u ishrani koji su glavni među njima – vezani za neizraženu ljutnju. A postoje neki dokazi da fizički simptomi mogu imati više veze sa potiskivanjem bijesa nego sa njegovim izražavanjem.

Zašto ne treba potiskivati ljutnju i kako je izraziti na pravi način

Zašto ne treba potiskivati ljutnju i kako je izraziti na pravi način

Zašto ne treba potiskivati ljutnju i kako je izraziti na pravi način

Kada osjećamo bijes, često ćemo pomisliti „ljutnja je nezdrava, treba odmah da se smirim, – da meditiram, prošetam – šta god… I da, korisno je primijenjivati sve tehnike za smirenje. Ali, to nije trajno rješenje problema. Zaobići bijes da biste se osećali bolje, a da se ne pozabavite time zašto ste ljuti, velika je greška.

Dr Martin ističe da programi za upravljanje besom koji se pretjerano fokusiraju na smanjenje intenziteta bijesa i preoblikovanje ljutih misli „mogu biti kontraproduktivni“. Ključno je da otkrijete uzrok bijesa i da prihvatite kako se osjećate! Saslušajte svoj bijes i dozvolite mu da vam poboljša život:

1. Recite glasno kako se osjećate

„Ljuta sam.“ Recite to glasno. Možda će vam u početku biti neobično, ali nazovite stvari pravim imenom umjesto što ćete refleksno reći sebi „nema smisla da se ljutim ili nije prihvatljivo da se ovako osjećam“. Zapamtite, ljutnja je najnormalnija emocija. I vi treba da je prepoznate i prihvatite kao normalnu reakciju na ono što vam se dešava, a što vas na neki način ugrožava.

2. Osjetite ljutnju

Većina nas je naučena da se odvojimo od emocija. Obratite pažnju na to kako se osjećate u svom tijelu – da li ste pod stresom, tužni ili malodušni, ili fizički iscrpljeni? Da li imate glavobolju ili vam se stalno spava? Ako je to bijes, šta vam to govori? Razmislite o tome šta nije u redu i šta biste mogli da uradite da se problem riješi.

3. Recite drugima kako se osjećate

„Veoma je važno da naučite da komunicirate šta želite i da budete u stanju da kažete: ’Hej, trenutno sam jako ljut na tebe’“, kaže dr Martin. Zatim recite tačno šta vam je potrebno, kao što je „Potrebno mi je da me saslušaš odmah“. U idealnom slučaju, vaš partner, dijete ili kolega će reći: „Nisam znao da si ljuta – dozvoli mi da ti pomognem!“

Čak i ako se to ne dogodi, ovo započinje razgovor koji može dovesti do razumijevanja i promjene, a u najmanju ruku, nećete progutati svoj bijes. Ali, treba da znate, bacanje stvari po sobi, lupanje vratima ili razgovor sa osobama koje ni same ne znaju da iskanališu svoj bijes, sigurno neće pomoći. I samo će još više rasplamsati vašu ljutnju.

4. Napraviti plan

Veliki dio upravljanja bijesom podrazumijeva otklanjanje osjećaja, ali ako ne učinite nešto u vezi s  onim što vas ljuti, osjećaćete se obespravljeno (a problem će i dalje biti tu). Zapisivanje svojih osjećanja može pomoći da se ljutnja prebaci u misao, što vam može pomoći da vidite na šta vas vaš bijes upućuje. Šta je to što vas trigeruje? Čime ste u stvari nezadovoljni u svom životu? Bijes može biti poziv da napravite važne promjene u životu.

5. Budite nježni prema sebi i drugima

Kada neko uradi nešto što vas razbijesni, pretpostavite da je to nije učinjeno namjerno, osim ako nijeste sto posto sigurni da jeste. „Na nekom nivou, svi smo prošli kroz neku traumu (ili više njih)  koja je imala ogroman uticaj na nas, i one oko nas“, kaže dr Martin. „Koliko je u našoj mogućnosti, trebalo bi da imamo više razumijevanja i za sebe i za druge.”

RedVector, Nataliia Nesterenko/gettyimages.co.uk