Zašto volimo da gledamo iste filmove iznova: Top 5 razloga

Zašto volimo da gledamo iste filmove iznova: Top 5 razloga

Zašto volimo da gledamo iste filmove iznova? Možda zvuči kao navika, ali iza tog ponašanja kriju se duboki psihološki razlozi koji nas tješe, povezuju i vraćaju u prijatne trenutke.

„Hari Poter“, „Đavo nosi Pradu“ ili „Zgodna žena“ – svako od nas ima film koji zna napamet. Ispostavlja se da njihovo ponovno gledanje nije samo navika, već dubok psihološki mehanizam. Hajde da otkrijemo zašto nam je toliko prijatno da se vraćamo istim pričama.

Zašto volimo da gledamo iste filmove iznova

1. Efekat poznatog: Mozak voli predvidivost

Naš mozak je „programiran“ da teži stabilnosti. Kada gledamo novi film, ne znamo šta nas čeka u narednoj sceni – to zahtijeva dodatne resurse: pažnju, emocije, analizu. A poznata radnja, s druge strane, daje osjećaj kontrole i sigurnosti.

Psiholozi ovu pojavu nazivaju „efekat preferencije poznatog“ – nesvjesno biramo ono što već znamo, jer to smanjuje anksioznost. Ovo posebno dolazi do izražaja u stresnim periodima: omiljeni film djeluje poput sedativa.

2. Nostalgija: Povratak u prijatne trenutke

Filmovi koje volimo da gledamo iznova često su povezani s važnim periodima naših života. Možda ste „Titanik“ prvi put gledali kao tinejdžer, a „Dnevnik Bridžit Džouns“ uz društvo na fakultetu.

Nostalgija je snažan psihološki mehanizam. Ona ne samo da budi lijepe uspomene, već i jača naš identitet – podsjeća nas ko smo i kroz šta smo prošli. Kada gledate svoj omiljeni film, vi se na neki način vraćate u to vrijeme – i to donosi utjehu.

3. Emocionalno oslobađanje: Plakanje i smijeh „po rasporedu“

Ponekad jednostavno moramo da izbacimo emocije – da se isplačemo uz scenu iz „Hačika“ ili nasmijemo uz šale iz „Prijatelja“. U stvarnom životu nije uvijek moguće birati kada i kako ćemo osjetiti emocije. Filmovi nam upravo to omogućavaju.

Tačno znate kad će suze krenuti, a kad će biti smiješno. To je poput sigurnog načina da „ispustimo paru“, bez neprijatnih iznenađenja. Psiholozi ovu pojavu često upoređuju s terapijom – proživljavanjem poznatih scena oslobađamo se nakupljene napetosti.

4. Osjećaj pripadnosti: „Ovo je moj film!“

Omiljeni filmovi često postaju dio našeg identiteta. Citiramo likove, upoređujemo situacije iz stvarnog života sa filmskim, pričamo o njima s dragim ljudima. To stvara osjećaj zajedništva – kao da pripadate nekom posebnom „klubu“ onih koji takođe vole tu priču.

Pored toga, prilikom svakog gledanja možemo primijetiti nešto novo što smo ranije propustili. Mnoge scene liče na razgovor sa starim prijateljem: čini vam se da ga znate napamet, a opet svaki put otkrijete nešto svježe.

5. Kontrola u svijetu neizvjesnosti

Život je nepredvidiv: odnosi, posao, svakodnevne obaveze – sve to može izazvati stres. A filmovi koje smo već gledali pružaju osjećaj stabilnosti. Tačno znate kako se završava, i to djeluje umirujuće. Ovo je naročito važno u trenucima krize ili promjena.

Na primjer, tokom pandemije mnogi su masovno gledali stare filmove i serije – to je bio način da povrate barem malo kontrole nad stvarnošću.
Šta kaže nauka?
Studije potvrđuju da ponovno gledanje omiljenog sadržaja snižava nivo kortizola (hormona stresa) i podstiče proizvodnju dopamina (hormona zadovoljstva).

Psiholozi sa Univerziteta u Bafalu čak su utvrdili da ljudi koji ponovo gledaju poznate filmove osjećaju veću sigurnost i manje anksioznosti.

Zašto volimo da gledamo iste filmove iznova: Kada ponovno gledanje postaje problem

Naravno, ako stalno gledate jedno te isto i izbjegavate sve novo, to može biti znak straha od promjena ili emocionalne iscrpljenosti. U tom slučaju, vrijedi se zapitati: možda se vaš mozak previše drži poznatog jer se plaši nepoznatog.

Ali, ako je to jednostavno vaš način da se opustite – uživajte! Na kraju krajeva, film nije samo zabava, već i prava psihološka podrška.