Može li vještačka inteligencija zamijeniti psihoterapiju?

Može li vještačka inteligencija zamijeniti psihoterapiju?

Već znamo da je GPT čet pouzdan prijatelj koji je spreman da pomogne u bilo koje doba dana. Međutim, može li vještačka inteligencija zamijeniti punokrvne seanse sa psihologom? Analiziramo rizike i gledamo u budućnost.

Istraživanja pokazuju da komunikacija sa neuronskom mrežom smanjuje rizik od depresije za 51%. Ali mogućnost da se obratimo stručnjaku i dalje nije uvijek dostupna i nije za svakoga. U ovom tekstu pokušavamo da shvatimo da li vještačka inteligencija može da zamijeni pravu seansu sa stručnjakom.

Vještačka inteligencija – najbolji čovjekov prijatelj

Do skoro se ovaj izraz odnosio na naše četvoronožne prijatelje, ali stvarnost donosi nova pravila – sada je najpouzdaniji saputnik čovjeka vještačka inteligencija. Ako je tehnološki napredak u početku bio rezervisan samo za poslovne potrebe, sada mnogi dijele i najintimnije tajne svoje duše sa neuronskim mrežama: pričaju o nesrećnim ljubavima, traže savjete o vezama, mole za pomoć u teškim trenucima. Da, dobro ste čuli – izgleda da i razgovori od srca do srca sa najboljim prijateljem polako postaju stvar prošlosti.

Novo poglavlje u razvoju vještačke inteligencije predstavljaju generativni modeli obučeni kao visoko kvalifikovani stručnjaci. Korisnici više ne dobijaju samo površno mišljenje o tome zašto je neko loš ili zašto ne treba ili treba praštati, već pravu seansu sa psihologom i psihoterapeutom koji može da „kopa“ dublje, postavi tačnu dijagnozu, pa čak i pomogne kod ozbiljnih mentalnih stanja.

Vještačka inteligencija: Šta kažu istraživanja

Početkom godine, naučnici sa Dartmutskog koledža odlučili su da sprovedu eksperiment: može li neuronska mreža po izboru zamijeniti psihoterapeuta. Fokus grupa se sastojala od 210 odraslih osoba sa klinički značajnim simptomima depresije, generalizovanog anksioznog poremećaja ili visokog rizika od razvoja poremećaja u ishrani.

Tokom mjesec dana, učesnici su morali da komuniciraju isključivo sa neuronskom mrežom, bez terapije sa stručnjacima. Pomoću posebne skale koja se koristi u kliničkoj praksi, procjenjivali su svoje stanje prije i poslije eksperimenta. Rezultati su zaista iznenađujući:

• Simptomi depresije su se smanjili za 51%, a opšte psihičko stanje dostiglo je „normalan“ nivo;

• Anksioznost je smanjena za 31%, čime je izbjegnuta klinička dijagnoza;

• Grupa sa poremećajima u ishrani prijavila je smanjenje brige o težini i izgledu tijela za 19%;

• Ljudi su u prosjeku provodili oko šest sati mjesečno u komunikaciji sa AI, što je ekvivalent nekoliko punih seansi sa psihoterapeutom.

Pritom je potvrđena i pretpostavka da neuronska mreža u komunikaciji ostaje taktična i prijateljski nastrojena prema korisniku. Tokom interakcije, osoba može čak i da zaboravi da sa druge strane nije pravi, već virtuelni sagovornik. S jedne strane, to je zamka zavisnosti, ali s druge – veliki korak ka budućnosti, gdje sa vještačkom inteligencijom može, pa i treba, da se „sprijateljiš“.

Posebno trenirana neuronska mreža namijenjena za psihološku pomoć zaista može da postane odličan savjetnik kada su u pitanju mentalni problemi. Ipak, ključno pitanje ostaje: može li AI u potpunosti da zamijeni ljekara, jer rizici, naročito u teškim kliničkim slučajevima, i dalje ostaju visoki. Zašto do toga ipak neće doći – otkrićemo u nastavku.

Zašto AI ne može u potpunosti da zamijeni psihoterapeuta?

1. Živi kontakt sa terapeutom je ključan za dijagnozu i dubinsku podršku – AI to danas ne može da pruži;

2. AI već jeste koristan alat za samorefleksiju, podršku i primarnu njegu, naročito u obliku čatbotova zasnovanih na kognitivno-bihevioralnoj terapiji (CBT), ali ključna riječ ovdje je „primarna“;

3. Istraživanja pokazuju da komunikacija sa AI psiholozima ublažava simptome depresije i anksioznosti, pri čemu se formira i određeni nivo povjerenja, ali u akutnim stanjima potreban je živi stručnjak koji će moći da prati ponašanje pacijenta – neuronske mreže vas ne vide;

4. AI teško razumije kompleksne kulturne, društvene i psihološke kontekste, metafore i dvosmislene situacije koje zahtijevaju duboko ljudsko iskustvo;

5. AI funkcioniše na osnovu podataka i algoritama, bez svijesti, samosvijesti i moralnog kompasa, zbog čega ne može u potpunosti da shvati motivacije, vrijednosti i kompleksna emocionalna stanja;

6. Prava empatija podrazumijeva i kognitivno razumijevanje, i emocionalno saosjećanje, kao i nesvjesno oponašanje gestova – AI može samo da simulira neke aspekte, ali ne i da ih zaista osjeća.

Koje rizike preuzima osoba kada zamijeni pravog stručnjaka vještačkom inteligencijom?

Iz svega prethodno rečenog, možemo izvući glavni zaključak: vještačka inteligencija je efikasan alat u terapiji, ali nije dostojna ni potpuno pouzdana zamjena. Radi uštede novca ili izbjegavanja kontakta sa nepoznatom osobom, mnogi pacijenti odlučuju da svoje probleme u potpunosti povjere AI sistemima. Ali podsjećamo – ovdje ne govorimo samo o emocionalnim stanjima, već i o kliničkim dijagnozama. Koji su to rizici?

1. Greške i “halucinacije” AI-ja
   AI može da generiše netačne ili izmišljene informacije, što u medicinskoj i psihološkoj praksi može dovesti do pogrešnih dijagnoza i preporuka.

2. Pristrasnost i diskriminacija
   AI modeli se treniraju na podacima koji mogu sadržati skrivene predrasude, što može dovesti do nefer i diskriminatornih zaključaka.

3. Bezbijednost i privatnost
   Nažalost, rad vještačke inteligencije još nije zakonski regulisan. Ako se obratiš pravom stručnjaku, tvoja privatnost je zaštićena. Kod AI, postoji realan rizik da tvoji lični podaci budu ugroženi ili čak javno izloženi.

4. Zavisnost i gubitak kontrole
   Preveliko oslanjanje na AI bez uključivanja stručnjaka može dovesti do pogrešnih odluka i gubitka objektivnosti, naročito u složenim i kritičnim situacijama.