Zašto više nije u modi biti „uvijek zauzet“
Biti uvijek zauzet više nije znak uspjeha, već alarm da je vrijeme da usporimo i vratimo pažnju sebi.
Nije tako davno slobodno vrijeme bilo nešto što je izlazilo izvan okvira normi koje je postavio savremeni svijet. Štaviše, gotovo da se smatralo nepristojnim. Zato smo se trudili da ispratimo novi trend i popunimo svaku minutu našeg rasporeda.
Od posla do sastanka, sa sastanka na trening, sa treninga na jogu, trčanje, časove kuvanja, književni klub (podvući po potrebi), pa tek onda, iscrpljeni, padali u krevet. Tako je izgledao „recept“ za savršen dan uspješne osobe.
Bilo je važno održavati imidž „stalno zauzetog“ kako bismo išli u korak s prijateljima i kolegama.
Srećom, 2025. godine moda života u non-stop režimu je nestala. Emocionalna iscrpljenost i teškoće života u tom napornom formatu natjerali su nas da preispitamo ranije stavove. U takvom načinu života, posvećivanje pažnje sebi postalo je nedostižan luksuz, što je uticalo na dobrobit svih. Danas više nije moguće biti „uvijek zauzet“, jer takav izbor nosi mnogo opasnih posljedica.
Uvijek zauzet: Nedostatak svjesnosti i koncentracije – i to nije jedini minus „vječne zauzetosti“
Trend „stalne zauzetosti“ nastao je zbog ubrzanog tempa života. U jednom trenutku, ljudi su morali da smjeste ogroman broj obaveza u ograničeno vrijeme. Karijera, odgajanje djece, obrazovanje i razvoj – sve je to društvo počelo snažno da podstiče. Tako je nastala trka u eliminisanju svake naznake „besposlenosti“ – i ti si se našao/la među tim modernim, „vječno zauzetim“ ljudima. Ali, da li je to stanje zaista toliko sjajno i udobno za nas?
U stvarnosti, iscrpljujući „maratoni“ u koje se čovjek samovoljno upušta dovode do gubitka svjesnosti i nemogućnosti da se fokusira na ono što je zaista važno.
S jedne strane, čini se da osoba nešto radi (priprema dodatni poslovni projekat, pohađa trening, bavi se sportom), a s druge strane, ne može da obrati pravu pažnju na sopstvene radnje zbog nedostatka vremena i banalne prilike da stane, oslušne svoja osjećanja i jednostavno razmisli. Tako „vječno zauzeti“ ljudi zapravo ne shvataju na čemu konkretno rade u datom trenutku. Nedostatak pauze je ključni problem kada biramo strategiju stalnog kretanja.
Zašto nam je potrebno slobodno vrijeme? Barem da bismo razmislili da li idemo u pravom smjeru i kakva osjećanja doživljavamo dok radimo na određenom projektu (rad, učenje, lični razvoj). U suprotnom, postoji rizik da brzo izgorimo i izgubimo kompas šta nam je zaista važno. Ovo je priča o ignorisanju i nerazumijevanju sopstvenih potreba i nemogućnosti analize onoga što se dešava da bismo efikasno rasporedili snagu i resurse.
Slobodno vrijeme i briga o sebi: kakva je veza?
Kada si stalno zauzet razvijanjem različitih oblasti života, zaboravljaš na ono glavno – na sebe. Tu se javlja zanimljiv paradoks. Čini ti se da svakodnevne „maratone“ radiš za svoje dobro: za lični rast, praktične koristi, novo znanje. Ali na kraju, nemaš priliku da čuješ svoje stvarne potrebe i analiziraš povratnu informaciju od sebe samog.
Pauze su neophodne, jer upravo tada možemo sebi postaviti pitanja: „Ko sam ja?“, „Šta radim sada?“, „Šta zaista želim?“ Stalna zauzetost nam oduzima šansu da pronađemo odgovore, a samim tim i da obratimo pažnju na sebe. Često namjerno potiskujemo ova pitanja kako bismo izbjegli razmišljanje o „sitnicama“ i radili nešto „korisno“. Ali to je direktan put do sagorijevanja i unutrašnje anksioznosti.
„Uvijek zauzet“ – vrijeme je da preispitate taj trend
Danas biti „uvijek zauzet“ nije samo demode, već i opasno po fizičko i mentalno zdravlje. Ne boj se pauze i želje da izađeš iz trke: to je prirodno stanje svjesnog čovjeka.
Pažnja prema sebi ne smije biti luksuz. Samo u tišini možemo uspostaviti kontakt sa sopstvenim osjećanjima, emocijama i potrebama. U mnogim praksama upravo miran odmor bez aktivnosti pomaže u otkrivanju stvarnih potreba – i to zaista pomaže da pronađemo ravnotežu.
Biti pažljiv prema sebi ne znači opteretiti se gomilom neophodnih i korisnih stvari. To je priča o svjesnom pristupu svakom potezu, uzimajući u obzir sopstvene želje. Skup određenih radnji i vječna trka neće nikoga učiniti srećnim. Dobro je što sve više ljudi danas shvata ovu jednostavnu istinu i bira razuman i smislen ritam života.