Karijerni minimalizam: Zašto nam više ne treba „posao iz snova“
Era „uspješnog uspjeha“ dolazi svom kraju. Sada mlađa generacija ima novi karijerni ideal – samo dobar posao. Da li je to razočaranje ili osvješćivanje?
Nađi posao koji voliš i nećeš raditi ni dana u životu.
Za mnoge je ova lijepa fraza nekada postala životna vodilja. Ali s vremenom, nju razbija surova realnost. Više liči na reklamni slogan ili kulturni mit.
Postaje jasno da je posao iz snova fatamorgana u kojoj se previše faktora mora poklopiti u isto vrijeme: visoka plata, prijateljski kolektiv, sloboda, ali i stabilnost, fleksibilno radno vrijeme i dovoljno odmora, kreativna komponenta, moralno zadovoljstvo, prilika za rast i razvoj.
U stvarnom životu, čak i dobar posao donosi umor, zadatke koje ne želiš uvijek da radiš, a i u prijateljskom kolektivu ima nesporazuma i sukoba.
Pa, da li je odustajanje od mita o poslu iz snova razočaranje ili znak sazrijevanja?
Posao kao dio života, a ne njegov smisao
Prihvatanje realnosti je dio odrastanja. A to uključuje i prihvatanje realnosti rada. Emocionalno zrela osoba razumije da posao ne mora biti poziv. Za većinu ljudi, on je jednostavno sredstvo da se zaradi stabilan prihod. Ne moraš voljeti svoj posao. Samo ne smiješ biti previše iscrpljen ili pod stalnim stresom zbog njega.
I što je najvažnije, što se više udaljavamo od mladalačkog idealizma, to jasnije shvatamo da sopstvena vrijednost ne zavisi samo od profesije. „Samo dobar posao“ može značiti da osoba ima psihološku stabilnost, unutrašnju podršku i zrelu distancu između sebe i svog posla. A upravo o tome sanjaju odrasli ljudi, mudri od životnog iskustva.
„Posao iz snova“ je precijenjen pojam
Koncept „nađi svoj poziv“ često se predstavlja kao put do sreće, ali u stvarnosti može dovesti do veoma negativnih posljedica. Jedna od njih je burnout – pošast modernog društva. Samo što ovdje ne dolazi od preopterećenja i fizičkog umora, već od misli „Nisam na pravom mjestu“, kada posao ne inspiriše i ne budi unutrašnju iskru.
Još jedna nuspojava ideje o „životnom poslu“ može biti nisko samopouzdanje. Kada ti se čini da su svi oko tebe našli svoj poziv i naučili da od njega zarađuju, neizbježno se javlja pitanje: Šta nije u redu sa mnom? Unutrašnje sumnje mogu ozbiljno potkopati vjeru u sebe.
I naravno, tu je i prokrastinacija: čekanje posla iz snova znači odlaganje života za kasnije, jurcanje za savršenim trenutkom. To znači ne djelovati, ne pokušavati, ne griješiti, a samim tim – ne razvijati se i ne rasti.
Nije sama ideja rada po pozivu ta koja postaje zamka, već njena apsolutizacija. Kao da je ispunjenje uvijek jednako strasti. U stvarnosti, ono je mnogo češće povezano sa strpljenjem, otpornošću i stabilnošću – čak i kada ti posao ne pruža oduševljenje.
„Samo dobar posao“ je znak zrelosti
Do ovakvog zaključka dolazimo ako analiziramo kriterijume koje ovakva vrsta posla ispunjava. To je posao koji ne unosi pretjeran stres u tvoj život. Ostavlja ti dovoljno vremena i energije za privatni život.
On je resurs, a ne rupa kroz koju energija beskonačno curi. Istovremeno, zahvaljujući takvom poslu imaš sigurnost u budućnost. Takva aktivnost je ostrvo stabilnosti u svijetu punom neizvjesnosti.
Vrijedi naglasiti i da zrelost nije odustajanje od ambicija – to je sposobnost da trezveno procijeniš svoje trenutne mogućnosti, vještine i potrebe, te da gradiš život na osnovu realnosti, a ne fantazija.
Kako znati da si sazrio, a ne razočarao se?
Ideja da odustaneš od posla iz snova može na prvi pogled izgledati kao poraz. Ali to nije uvijek slučaj. Češće je riječ o unutrašnjoj transformaciji, koju prati promjena značenja. Umjesto ideala, osoba se fokusira na ono što joj odgovara; umjesto priznanja – traži balans; a mjera uspjeha postaje unutrašnji osjećaj i sopstvene vrijednosti, a ne tuđe slike sa društvenih mreža.
Gdje onda tražiti nova značenja?
Odustajanje od idealizacije i potrage za poslom iz snova može isprva biti zastrašujuće. Pa gdje onda tražiti smisao i vedre boje života? Opcija ima i više nego dovoljno. Zreli ljudi, pored posla, fokus stavljaju na lične odnose, brigu o sebi i voljenima, slobodu da izaberu „dobro“ umjesto „najboljeg“ i pravo da griješe. Osim toga, male radosti se mogu primijetiti svuda – čak i u najobičnijoj svakodnevici. Sve to ispunjava život smislom i čini ga istinski zanimljivim.
Junakinja jednog starog, ali prilično poznatog filma, na pitanje: „Jesi li izdala svoj san?“, odgovorila je: „Ne, samo sam izdala svoj san.“
Inače, tada se govorilo upravo o poslu. Dakle, nema ničeg lošeg u tome što odrasteš i odustaneš od mitskih ideja o poslu života. Prava zrelost je sposobnost da budeš u stvarnosti, umjesto da vječno tragaš za idealom – i da pri tom ne izgubiš sebe.