Koliko je dobra intuitivna ishrana: 5 razloga zašto vas intuicija vara
Intuitivna ishrana ima veliki broj sljedbenika koji tvrde da im upravo ona pomaže da održe željenu težinu. A da li je to zaista tako, naročito za prezaposlene ljude?
Ideja koja stoji iza intuitivne ishrane je da je glad jedini racionalni razlog za jelo. Ako ste gladni, jedite – ali samo u ovom slučaju! Glavna prednost ovakvog načina ishrane je odsustvo strogih ograničenja (glavno pravilo je da nema pravila). Ovo nije samo prijatno, već i razumno: čim počnemo da se ograničavamo u nečemu (količina hrane ili određene vrste proizvoda), odmah želimo da probijemo zabranjene granice.
Intuitivna ishrana ne zahtijeva brojanje kalorija ili vođenje dnevnika ishrane (ako zaista želite čokoladu ili mafin, možete da ih pojedete), i stoga izgleda kao idealan način da održite željenu težinu. Ali, kao što praksa pokazuje, nije sve tako jednostavno.
Intuitivna ishrana i njene zamke
Zašto je u naše vrijeme nepromišljeno oslanjati se samo na želje tijela? Savremeni proizvođači slatkiša i brze hrane čine ljude zavisnima od krofni, hamburgera i drugih delicija, koristeći posebne kombinacije sastojaka i ukusa (na primjer, određeni balans slanog i slatkog). Takva hrana aktivira centar za zadovoljstvo u mozgu, a mi želimo da doživimo iste senzacije iznova i iznova.
Postepeno, konzumacija proizvoda koji nijesu dobri za naše zdravlje prelazi sa jednokratne na redovnu potrošnju, postaje navika i razvija se zavisnost. Može li osoba da vjeruje SOS signalima koje tijelo šalje da mu treba čokoladni mafin ili kesica čipsa? Naravno da ne. U nastavku navodimo glavne razloge koji ne podržavaju intuitivnu ishranu, jer mogu dovesti do gomilanja kilograma.
1. Ne pazimo šta jedemo
Ranije: Prije nekoliko hiljada godina, doći do hrane nije bilo lako (ponekad je bilo i prilično opasno), ali je sama hrana bila što je moguće zdravija. Naši daleki preci su iz hrane dobijali veliku količinu polinezasićenih masnih kisjelina (riba i morski plodovi, sjemenke), vlakana (povrće, voće, korijenje), esencijalne vitamine i mikroelemente. Istovremeno, glikemijsko opterećenje bilo je minimalno: proste šećere dobijali su u malim količinama i samo iz prirodnih izvora (voće, korijenje, divlji med).
Sada: Ono što karakteriše ishranu savremenog čovjeka jeste: obilje rafinisane hrane (slatkiši, sokovi, peciva od bijelog brašna), nedostatak vlakana, velike količine trans masti i toksičnih aditiva, višak soli. Sve ovo komplikuje kontrolu ponašanja u ishrani: teško je odoljeti i ne pojesti nešto „ukusno“.
2. Jedemo u žurbi
Ranije: Cijela porodica se okupljala za stolom i jela polako. U mnogim kulturama bilo je uobičajeno da se jede u tišini. U ovom slučaju, bilo je moguće slušati želje svog tijela, a već tokom obroka dobiti „povratnu informaciju“ iz mozga o sitosti.
Sada: Tempo života se povećao i počeli smo da trošimo vrlo malo vremena na hranu. Mnogi ljudi jedu u pokretu, u žurbi, neredovno, preferirajući brzu hranu. U takvim okolnostima, teško je objektivno procijeniti zašto ste poželjeli hamburger, jer da biste to uradili, u najmanju ruku, morate da napravite pauzu i postavite sebi nekoliko pitanja. „Kakvi su osećaji u vašem tijelu, kavo je vaše emotivno stanje, da le je to emotivno stanje moguće promijeniti bez pribjegavanja „nezdravoj“ hrani…“
3. Brkamo glad s apetitom
Nema ništa loše u tome što želimo da uživamo u hrani: tako funkcioniše naš nervni sistem – ukusna jela pokreću oslobađanje „hormona zadovoljstva“. Loše je kada to zloupotrebljavamo.
Hrana je jedno od najpristupačnijih zadovoljstava, i lakše se razveseliti jedući tortu nego šetajući. I tu dolazi do zamjene teza: sa intuitivnom potrebom tijela za nekim proizvodom, zbunjujemo apetit – želju za uživanjem u hrani (najčešće omiljenoj, ali štetnoj – kobasicama, čipsu ili slatkišima).
Glad je specifičan signal da treba da jedete. Prate ga specifične fizičke reakcije organizma (kao što je krčanje crijeva), a u ovom slučaju najbolje bi bilo da pojedete salatu, supu i parče crnog hljeba.
4. Mi ne kontrolišemo hormone
Intuitivna ishrana je potpuno neefikasna ako vam je cilj mršavljenje. Sa čime je ovo povezano? Sa svakim izgubljenim kilogramom smanjuje se količina energije koja je tijelu potrebna da „živi“ na novoj težini. Istina, tijelo to ne razumije odmah: sinteza hormona koji kontrolišu apetit još se nije prilagodila novom načinu ishrane.
Morate se pripremiti za činjenicu da što više gubite na težini, to će vas mozak više „tjerati“ da jedete. Ako verujete svojoj intuiciji u ovom trenutku, rizikujete da potrošite više kalorija nego što vam je potrebno. Dakle, nažalost, ne možete bez praćenja energetske vrijednosti hrane koju konzumirate ako želite da smanjite broj kilograma.
5. Zaboravljamo na vitamine
Razlog: Zbog prirode uzgoja, skladištenja i transporta povrća i voća, ne možemo u potpunosti da dobijemo sve vitamine i mikroelemente koji su potrebni tijelu. Ako ne uzimate dodatke ishrani, moguće je da ne unosite baš sve što je vašem tijelu potrebno.
Posledica: Nesvjesna želja da se iz hrane dobiju supstance koje nedostaju. U ovom slučaju počinjete bukvalno da jedete sve što je loše… Veoma je teško kontrolisati takvu žudnju. U ovom slučaju morate prije svega da shvatite koji vam vitamini i mikroelementi nedostaju, što znači da je vrijeme da posjetite ljekara i nutricionistu.