Karijerno iskreno s Jelenom: Pitanja koja sebi rijetko postavljamo
Karijerno iskreno s Jelenom: Pitanja koja sebi rijetko postavljamo
Kolumna: Jelena Rajković
Mentor za promjenu karijere | Kouč za lične ciljeve
Ponekad mi se čini da mnogo lakše razgovaramo o odnosima, zdravlju ili životnim planovima nego o svom poslu. Možda zato što smo naučili da posao jednostavno – treba da se radi. Primaš platu. Imaš stabilnost. Sve je manje-više u redu. I tu se razgovor često završava. Ali ne znači da smo sebi dali odgovor. Nedavno sam postavila jednostavno pitanje: „Kako se osjećaš povodom svog posla?“ i nije me iznenadilo šta su ljudi odgovorili. Više me iznenadilo koliko njih nije odgovorilo. Kao da je lakše ne otvoriti to pitanje. Jer kada ga otvoriš, možda ćeš morati da priznaš sebi nešto što nisi spreman da čuješ.
Jelena Rajković
Da si umoran. Da više nemaš isti osjećaj kada ideš na posao. Da te ono što radiš više ne pokreće. Da si možda negdje usput prestao da se raduješ. I nije problem u tome što ne možemo uvijek da radimo posao iz snova. Mi najčešće ne donosimo odluke u praznom prostoru. Neko ima porodicu. Neko kredit. Neko je godinama gradio svoju poziciju. Neko je dugo učio, ulagao vrijeme i trud da dođe baš tu gdje je sada.
I zato nije jednostavno. Jer nije isto kada mijenjaš posao sa 23 godine i kada imaš odgovornost za još nekoga osim za sebe. Ali postoji nešto što primjećujem kroz svoj rad. Ljudi često ne izbjegavaju promjenu, već iskren razgovor sa sobom. Jer čim sebi postavimo pitanje: „Da li sam zadovoljna?“, odmah kreću odgovori: „Ma dobro je.“ „Može i gore.“ „Ćuti, imaš posao.“ „Treba da budem zahvalna.“
I možda baš tu prestajemo da slušamo sebe. Jer postoji razlika između toga da svjesno odlučiš da ostaneš i toga da prestaneš sebi da postavljaš pitanja. I možda odgovor neće biti ono što očekujemo. Možda neće otvoriti potrebu za promjenom. Možda će nam pokazati nešto potpuno drugačije. Možda ćemo shvatiti da nam posao zaista prija. Da volimo ljude sa kojima radimo. Da nas ono što radimo razvija i pokreće. Da smo umorni od perioda kroz koji prolazimo, ali ne i od same karijere koju gradimo.
I to je jednako vrijedno saznanje. Jer svrha tih pitanja nije da pronađemo razlog da odemo, nego da iskreno razumijemo gdje smo danas.
Mnogo je opasnije kada godinama nastavljamo po navici i nikada ne zastanemo da pitamo: Da li meni ovo zaista prija? Da li bih ovo željela da radim narednih pet godina? Da li me ovaj posao razvija ili samo održava?
Kao karijerna mentorka, sve više vjerujem da zdrava karijera ne počinje promjenom posla. Počinje mnogo ranije. Onog trenutka kada sebi postavimo pitanje koje dugo izbjegavamo. I kada budemo dovoljno hrabri da saslušamo odgovor.